Dobrovoljno darivanje krvi

Hrvatski Crveni križ utemeljitelj je dobrovoljnog davanja krvi u Republici Hrvatskoj.

Prva akcija dobrovoljnog davanja krvi organizirana je 25. listopada 1953. godine u Sisku. Otada Hrvatski križ organizira i provodi akcije davanja krvi prema načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, solidarnosti i besplatnosti.

U većini zemalja u svijetu ova djelatnost je povjerena Crvenom križu zbog njegovog humanitarnog rada, razvijene mreže organizacija Crvenog križa na terenu te velikog broja volontera što omogućuje neprofitno prikupljanje krvi.

Društva Crvenog križa organiziraju akcije dobrovoljnog davanja krvi prema mjestima rada, školovanja i prema mjestu stanovanja.

Posljednjih se godina u Hrvatskoj prikupi prosječno oko 160,000 doza krvi godišnje, što je 3,5 davanja na sto stanovnika. Oko 15 posto dobrovoljnih davatelja su žene, 85 posto muškarci, a 11 posto su osobe koje prvi put daruju krv.

Rezultati prikupljanja krvi nisu jednakomjerni u svim područjima Hrvatske jer na davanje krvi utječu mnogi čimbenici: demografski, gospodarstveni, kulturološki, tradicionalni i sl. Kako bi se zadovoljile potrebe za krvi i krvnim pripravcima u Hrvatskoj je izgrađen sustav usklađenog davanja putem Hrvatskog Crvenog križa koji omogućava pokrivanje potreba na području cijele države.

Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb na području Grada Zagreba zadnjih nekoliko godina prikupi godišnje oko 17.500 doza krvi.

U 2007. godini prikupljeno je 15 337 doza krvi na 381 akciji ili 40,25 doza po akciji. Akcijama je pristupilo 17 340 darivatelja od čega je odbijeno 2003 darivatelja ili 11,55 %. U odnosu na 2006. godinu, evidentan je blagi pad broja darivatelja, prikupljenih doza i akcija.

Unatoč intenzivnim aktivnostima i mjerama koje se poduzimaju na gradskoj razini povodom Svjetskog dana darivanja krvi i Dana darivatelja krvi, te financijskim sredstvima koji se izdvajaju za te potrebe, činjenica je da dobrovoljno davanje krvi stagnira, odnosno čak opada broj akcija, dobrovoljnih darivatelja krvi i broj prikupljenih doza pa je stoga neophodno razvijati nove pristupe u rješavanju navedenog problema kao i osnaživanju organizacijskih oblika (aktiva, savjeta, Skupštine) darivatelja krvi.

Osnovni cilj u 2008. godini je zaustavljane pada broja prikupljenih doza, broja darivatelja i broja akcija te prikupljanje 19.000 doza krvi.

Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb kao glavni promotor i organizator davanja krvi na području Grada Zagreba vodi posebnu skrb o dobrovoljnim davateljima krvi, koji su ujedno i njegovi članovi, upisuje ih u evidenciju te brine o jedinstvenom sustavu priznanja.

Gradsko društvo se prigodnim zahvalnicama zahvaljuje davateljima krvi u Gradu Zagrebu.

U čast darivatelja krvi, 25. listopad proglašen je u Hrvatskoj danom dobrovoljnih davatelja krvi, dok je u svjetskim razmjerima danom dobrovoljnih davatelja krvi proglašen 14. lipanj.


 

Povijest darivanja krvi

  • Prva transfuzija krvi u Zagrebu izvedena je 1923.g. u Ginekološkoj klinici u Petrovoj.. Od 1926.g. u Internoj klinici prvi je počeo primjenjivati transfuziju krvi dr. V. Boić. Transfuzija krvi u Kirurškoj klinici počinje krajem 1927.g. U periodu od 1927.g. do 1933.g. u Kirurškoj klinici godišnji broj transfuzija nije bio veći od 30, a od 1933.g. do 1936.g. je izvedeno 67 transfuzija krvi godišnje.
  • Prvi davaoci bili su prijatelji ili rođaci pacijenata kojima je bila potrebna transfuzija, ali i plaćeni davaoci krvi.
  • U Zagrebu 16.4.1937.g. osnovano je udruženje pod nazivom "Udruženje davaoca krvi putem transfuzije teško bolesnim osobama", a od 1941.g. naziv je promjenjen u "Društvo davalaca krvi u Zagrebu". To društvo je postojalo do 1953.g. kada je počelo sa promidžbom o besplatnom darivanju krvi.
  • Za vrijeme 2. svjetskog rata, u NOB-u, na oslobođenom području Hrvatske, organizirane su prve specijalizirane ekipe za određivanje krvnih grupa i transfuziju krvi. Zbog teških prilika na terenu i čestih pokreta postrojbi, transfuzije su do 1944.g. bile rijetke. Od 1944g. počela se sve češće koristiti na moderan način priređena citratna krv u staklenim bocama.
  • Od 1938g. do svibnja 1945g. broj transfuzija mjesečno se kretao oko 50 doza. Do 18.5.1945g. ustanova za transfuziju krvi nije postojala. Zavod za transfuziju krvi osnovan je nakon svibnja 1945.g
  • Veliki napredak transfuzijske službe započinje 1950.g. i 1951.g., kada se počinje organizirano raditi na skupljanju davaoca krvi.
  • Organizacija Crvenog križa počela je postepeno skupljati dobrovoljne besplatne davaoce krvi. Plaćeni davaoci nisu mogli pokriti sve veće potrebe krvi i zato su plaćeni davaoci postepeno isključeni.
  • Tek od mjeseca rujna 1953.g. počelo je i sa terenskim radom Zavoda. Uveden je zatvoreni sistem za uzimanje i davanje krvi, što je omogućilo uzimanje krvi i davanje transfuzije na terenu. Crveni križ priprema teren a mobilne ekipe skupljaju krv. Tako je 23.9.1953.g. u Sisku po prvi puta uzimana krv na terenu a u organizaciji Crvenog križa i Zavoda. Osim akcije u gradu Sisku, darivanje se održalo i u Željezari Sisak.
  • U zagrebačkim bolnicama je dolazilo do čestih nestašica neophodnih zaliha krvi jer je bio prevelik priljev pacijenata iz unutrašnjosti koji su trebali liječenje transfuzijom Druge akcije na terenu, ubrzo nakon Siska, održane su tijekom listopada i studenog u zagrebačkim tvornicama. Organizirani pristup prikupljanju davalaca pridonio je da se osigura stalni pritok krvi, a što je uspjelo planiranjem i dogovaranjem između zainteresiranih strana: potreba u zdravstvu, organizacije koja sprovodi uzimanje krvi i Crvenog križa. Davanje krvi uglavnom je organizirao Gradski odbor Crvenog križa (GOCK) preko svoje komisije za DDK-a.
  • Prvi puta Dan dobrovoljnih darivatelja krvi proslavljen je 1963.g. i to 25. listopada, deset godina nakon Tjedna Crvenog križa posvećenog promicanju organiziranog besplatnog darivanja krvi. Nakon proslave desetogodišnjice redovno se svake godine sve do današnjih dana slavi taj datum kao Dan dobrovoljnih darivatelja krvi.
  • U 1957.g. organizacijom dobrovoljnog davanja krvi rukovodi posebna komisija pri Gradskom odboru Crvenog križa Zagreba. Uočavajući problem u animiranju davaoca krvi Gradski Crveni križ uz pomoć sindikalnih organizacija pokrenuo je 1957.g. osnivanje Aktiva DDK-a (15 aktiva). U ono vrijeme okupljanje darivatelja krvi bilo je većim dijelom u radnim sredinama. Te iste godine prvi puta sva prikupljena krv bila je od dobrovoljnog darivanja tako da je plačanje davanja krvi potpuno ukinuto.
  • U Gradskom odboru Crvenog križa Črnomerec, 26.5.1969. osnovan je prvi Savjet dobrovoljnih darivatelja krvi u Zagrebu, u kojem su bili predstavnici svih Aktiva DDK-a na području Črnomerca. To je bio ujedno i drugi formirani Savjet DDK-a u Hrvatskoj (prvi Savjet DDK-a formiran je u gradu Rijeci, ožujka 1962.g.).


 

Osnovni pojmovi o krvi i darivanju krvi

Krv je tekuće tkivo koje teče u zatvorenom krvožilnom sustavu organizma. Organizam odrasla čovjeka sadrži 4,5 do 5,5 l. krvi.

Osnovna funkcija krvi je opskrba tkiva kisikom i hranjivim tvarima, kao i odstranjivanje ugljičnog dioksida i svih metaboličkih produkata.

Koštana srž proizvodi krvne stanice.

Krv se sastoji od krvnih stanica koje plivaju u krvnoj plazmi:

  • krvne stanice su: eritrociti, trombociti i leukociti.
  • krvna plazma je tekući dio krvi i sastoji se od vode, ugljikohidrata, masti, bjelančevina, hormona, minerala i vitamina. U jednoj kapi krvi: 55% plazma, 45% krvne stanice.

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek - darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi.

Organizaciju dobrovoljnog davanja krvi u većini zemalja svijeta provode humanitarne organizacije poput Crvenog križa i Zelenog polumjeseca, razni klubovi dobrovoljnih darivatelja krvi i transfuzijska služba.

U Hrvatskoj, promidžbu davanja i organizaciju akcija davanja krvi zajednički provode Hrvatski Crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti.

Odabir darivatelja krvi i uzimanje krvi obavljaju stručni, medicinski djelatnici transfuzijske službe u zdravstvenim ustanovama koje su u državnom ili županijskom vlasništvu. Zdravstvene ustanove u privatnome vlasništvu ne smiju ni uzimati krv, ni priređivati krvne pripravke.

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.

Dobrovoljni darivatelj krvi je prema definiciju koju je odredila Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe), a prihvaćena je u svim zemljama svijeta, osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.

Dobrovoljni darivatelji krvi je posredan, aktivan sudionik u liječenju bolesnika, tj. on je aktivna veza između zdravog dijela društva i bolesnika.

Teoretski, krv može dati oko 60% svih muškaraca i oko 50% žena.

Stvarni postotak ljudi koji daju krv je manji - u Hrvatskoj krv daje 3,8% stanovništva, odnosno sakupi se 38 doza na 1000 stanovnika.

U Hrvatskom registru darivatelja krvi evidentirano je oko 100 000 darivatelja koji godišnje daju oko 160 000 doza krvi.

70% darivatelja krvi su muškarci, a 30% su žene.

Prosječna je dob darivatelja u Hrvatskoj 32 godine.

Darivatelji su krvi pretežno muškarci, osobe u braku koje imaju jedno ili više djece i pripadaju srednjem socijalno - ekonomskom sloju.

Vrlo često te osobe imaju izražen socijalni osjećaj i aktivne su u različitim kulturnim i športskim društvima.


 

Identifikacija darivatelja krvi?

Prije nego pristupite davanju krvi tražimo od Vas osobnu kartu i podatke koje provjeravamo prije svakog sljedećeg davanja krvi:

  • ime i prezime,
  • mjesto rođenja,
  • JMBG (jedinstveni matični broj građana),
  • adresu stanovanja,
  • mjesto zaposlenja,
  • broj telefona u stanu i na poslu,
  • ako imate, Knjižicu darivatelja krvi i broj dosadašnjih davanja krvi,

Svakoj osobi koja odluči davati krv kompjutorski se otvara Karton darivatelja krvi u kojeg se uz osobne podatke unose podaci:

  • mjesto davanja krvi,
  • broj dosadašnjih davanja, ako ih ima,
  • ime liječnika koji je pregledao darivatelja,
  • rezultat liječničkog pregleda prije davanja,
  • razlozi za odgađanje od davanja ili trajno isključenje,
  • nuspojave tijekom davanja krvi,
  • ime djelatnika koji je izvršio uzimanje krvi,
  • rezultate laboratorijskih ispitivanja krvi.

Navedeni podaci su važni iz sljedećih razloga:

  • U pojedinim krajevima Hrvatske više različitih stanovnika često imaju isto ime i prezime, ime oca, pa čak i mjesto i godinu rođenja. Stoga može doći do zamjene u identifikaciji darivatelja krvi. JMBG je jedini podatak koji je različit za svakog građanina Hrvatske.
  • Ako darivatelj krvi ima kasnu reakciju na davanje krvi, možemo ustanoviti razloge.
  • Gdje se dogodi da bolesnik koji je primio krv oboli od krvlju prenosive bolesti praćenjem podataka transfundirane doze krvi od bolesnika do darivatelja krvi, možemo potvrditi ili isključiti mogućnost zaraze transfuzijom krvi.
  • Postoji jedan mali broj darivatelja krvi koje smo iz zdravstvenih razloga trajno isključili iz daljnjeg davanja krvi. Neki od njih ne mogu prihvatiti činjenicu da više ne smiju davati krv i nastoje nastaviti davati krv. Nastavkom davanja krvi te osobe mogu oštetiti svoje zdravlje ili zdravlje bolesnika koji bi bio liječen njihovom krvlju. Svaka transfuzijska ustanova obvezna je voditi i obnavljati kartoteku trajno odbijenih darivatelja kako bi spriječila uzimanja njihov krvi.
  • Nakon svakog davanja krvi Vaša se krv laboratorijski ispituje na prisutnost uzročnika bolesti koje se mogu prenijeti krvlju. Zbog zaštite Vašega zdravlja dužni smo Vas pravodobno obavijestiti o nalazima testiranja.
  • Svi podaci o dobrovoljnom davanju krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana.
  • U Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu u potpunosti su kompjutorizirani svi podaci o darivateljima krvi, dozama uzete krvi, pripravcima priređenim iz doza krvi, rezultatima laboratorijskog ispitivanja i ustanovi u koju je dostavljena krv. Svi podaci su zaštićeni od neovlaštenog pristupa.

Odluku može li neka osoba davati krv liječnik donosi na osnovi darivateljevih podataka o njegovom zdravstvenom stanju i fizikalnog pregleda. Svrha je pregleda dvojaka: zaštita zdravlja darivatelja od posljedica davanja krvi i zaštita bolesnika, poglavito od prijenosa zaraznih bolesti preko transfuzije krvi.

  • Transfuzijama krvi liječe se bolesnici od najranije životne dobi pa sve do duboke starosti.
  • Transfuzijsko liječenje mora biti korisno. Ono nikako ne smije biti štetno za bolesnika. Također davanje krvi ne smije ugroziti zdravlje darivatelja krvi.
  • Potpune podatke o mogućim bolestima darivatelja možemo dobiti samo Vašim iskrenim odgovorom. Tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi, darivatelj mora iskreno odgovoriti na sva postavljena mu pitanja.
  • Darivatelji krvi koji nisu sigurni da su zdravi, odnosno ako postoji sumnja da bi njihova krv mogla štetiti bolesniku, ne smiju davati krv.
  • Većina darivatelja čija krv je opasna za zdravlje primatelja izdvojit će se već u tijeku razgovora ili pregleda.
  • Neki darivatelji mogu biti zaraženi, ali ne znaju za zarazu. Njih se otkriva laboratorijskim ispitivanjem na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti. Laboratorijsko testiranje ne može biti zamjena za liječnički pregled.
  • Kada odlučite davati krv zamislite i ponašajte se kao da će Vašu krv primiti netko tko Vam je vrlo drag i ne želite mu naškoditi . Darivatelj krvi odgovara i za sigurnost transfuzijskog liječenja bolesnika.
  • Svi podaci dobiveni od darivatelja krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana.

Krv može davati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja:

  • Dob: od 18 do 65 godina,
  • Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalna visini,
  • Tjelesna temperatura do 37°C,
  • Krvni tlak: sistolični 90-180 mmHg, dijastolični 50-110mmHg,
  • Puls: 50-110 otkucaja u minuti,
  • Hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L.

U Hrvatskoj muškarci darivatelji krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje s razmakom između davanja od 3 mjeseca. Žene, darivatelji krvi smiju dati krv do 3 puta godišnje s razmakom između davanja od 4 mjeseca. Postupak darivanja krvi. Vaše zdravlje nam je značajno i stoga svako davanje krvi uključuje provjeru Vašeg zdravstvenog stanja.

  1. Provjera količine željeza u krvi: brzom metodom iz kapljice krvi dobivenom laganim ubodom u jagodicu trećeg prsta.
  2. Kratki razgovor s liječnikom: provjera Vašeg dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja.
  3. Liječnički pregled: uključuje provjeru krvnog tlaka i provjeru rada srca.

Tek kada smo sigurni da smijete dati krv započinje postupak uzimanja krvi:

  1. Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
  2. Iskusan zdravstveni tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
  3. Igla je povezana s plastičnom vrećicom u koju se daje krv.
  4. Samo davanje krvi traje 8 do 12 minuta.

Igla i plastična vrećica za uzimanje krvi su sterilne i samo za jednokratnu uporabu, tj. mogu se primijeniti samo za jednokratno davanje.

Darivatelju nakon davanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani obrok. Sveukupno, davanje krvi Vam može oduzeti oko 30 minuta Vašeg vremena.

Tko ne smije davati krv?

Oko 10% darivatelja se tijekom pregleda odbije. Oni mogu biti privremeno ili trajno odbijeni. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za darivateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za bolesnikovo zdravlje.

  • Krv ne smiju davati osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje ili bi njihova krv mogla ugroziti bolesnikovo zdravlje.
  • Krv ne smiju davati osobe koje boluju od akutne ili kronične bolesti, uzimaju antibiotike ili neke druge lijekove, neispavane osobe, osobe koje su na dugotrajnoj dijeti i osobe s rizičnim ponašanjem.
  • Darivatelju koji je odbijen iscrpno se objasni razlozi zbog kojih ne može dati krv i daju mu se odgovori na sva njegova pitanja.

Trajno odbijanje darivatelja:

  1. Trajno se odbiju od davanja krvi osobe koje su bolovale ili sada boluju od teških kroničnih bolesti dišnog i probavnog sustava kao i osobe koje boluju od bolesti srca i krvnih žila, zloćudnih bolesti, bolesti jetre, AIDS-a, šećerne bolesti, živčanih i duševnih bolesti.
  2. Trajno se odbijaju osobe s ponašanjem visokog rizika:
  • ovisnici o alkoholu ili drogama,
  • muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima (homoseksualni odnosi),
  • žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama,
  • osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe),
  • osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem,
  • osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja),
  • osobe koje su HIV-pozitivne,
  • seksualni partneri gore navedenih osoba.

Privremeno odbijanje darivatelja

Privremeno se od davanja krvi odgađaju osobe:

  • s lakšim akutnim bolesnim stanjima (prehlade, poremećaja probavnog sustava, smanjenog željeza u krvi i sl.),
  • nakon operativnih zahvata,
  • nakon primanja transfuzija, primanja nekih cjepiva,
  • s lakšom poremećajem krvnog tlaka, te
  • ene za vrijeme menstruacije, trudnoće i dojenja.

Osobe koje uzimaju lijekove obvezno moraju to kazati liječniku tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi. Lijekovi se mogu prenijeti krvlju i u bolesnika izazvati neželjeno djelovanje.

Ovi podaci otkrivaju se u tijeku razgovora s darivateljem i njegova pregleda. Molimo budite iskreni pri svakom liječničkom pregledu za davanje krvi. Izrecite liječniku svoje sumnje jer time štitite i svoje i tuđe zdravljePostati darivatelj krvi je privilegija koja sadrži i odgovornost prema bolesniku.

Način davanja krvi

Najčešći način davanja krvi je davanje jedne doze "pune" krvi. To znači da se u plastičnu vrećicu za uzimanje krvi izvadi 450 mL krvi u kojoj se nalaze svi njezini sastojci: eritrociti, plazma, trombociti i leukociti. Davanje "pune" krvi traje 8 do 12 minuta.

Krv je lijek. Da bi liječenje bolesnika bilo uspješno, mora se primijeniti u točno određenoj količini kao i svaki drugi lijek.

Organizam odrasle osobe, tjelesne težine iznad 55kg ima više od 4,5 L krvi. Prosječno, krv čini 12% tjelesne težine čovjeka. Gubitak krvi do 15% organizam podnosi bez ikakvih popratnih pojava. Davanje 450mL krvi organizam gubi manje od 10% ukupne količine krvi.

Uobičajeno doza uzete krvi je 450mL. To je standardna doza uzete krvi i prema tome se izračunava potreban broj doza krvnih pripravaka za liječenje bolesnika.

Iz jedne doze od 450mL krvi priređuje se 1 doza koncentrata eritrocita, 1 doza koncentrata trombocita i 1 doza plazme.

Bolesnici liječeni transfuzijama krvi prosječno prime 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 doze plazme i 6 do 8 doza koncentrata trombocita.